Kolašinac Ivica Rajković, prvak Crne Gore u mušičarenju za 2015. godinu, rođen je 1984. godine. Član je Sportsko-ribolovnog kluba ,,Kolašin”, a pored ribolova, radi u porodičnoj firmi koja se bavi preradom drveta. Tokom ljeta, u slobodno vrijeme, bavi se i poslom turističkog vodiča. Ivica za ,,Dan” govori o počecima bavljenja ribolovom, uspjesima, ali i tajnama dobrog ribolova.
● Kako ste se zaljubili u ribolov?
- Prvi počeci u ribolovu vezani su za pokojnog oca koji je bio vanserijski ribolovac.
Kao dječak odlazio sam često sa njim u ribolov i pažljivo upijao njegovo znanje i iskustvo koje je bilo zaista veliko i za mene neprocjenjivo. U početku sam bio pažljivi posmatrač, a ubrzo zatim dobijam i svoju prvu opremu i od tada sve počinje.
● Koji su Vaši omiljeni tereni za ribolov i koliko često ste na vodi?
- Moja omiljena rijeka je naravno Tara. Na obalama ove rijeke sam rođen i moje najljepše uspomene vezane su za nju. Jednostavno nema dijelića ove rijeke na kojem
ne volim da pecam. Ranije sam skoro svaki dan provodio na vodi i imao preko 200 izlazaka godišnje, dok je danas taj broj ipak manji zbog poslovnih i porodičnih obaveza.
● Koju od tehnika i taktika najviše primjenjujete u ribolovu i prilikom takmičenja?
- Svoje tehnike mušičarenja uvijek pokušavam prilagoditi trenutnim uslovima na vodi. Najviše volim da mušičarim suvim mušicama, ali kada se riba ne hrani na površini, koristim različite tehnike lova nimfom zavisno od konfiguracije terena.
Koeficijent sreće je prisutan jedino prilikom izvlačenja pozicije na kojoj će te pecati, sve ostalo zavisi isključivo od vještine samog takmičara. Kod takmičarskog mušičarenja mjesto na rijeci i vrijeme su vam prostorno ograničeni i morate što brže da se snađete i odaberete najbolju tehniku. Zbog takvih situacija na vodi, prisutno je neprestano usavršavanje uz stalni napredak. Na primjer ako u vašoj poziciji postoji makar jedna riba, a vi ne uspijete da je prevarite, mislim da tu sreća ne igra ulogu, već je tu problem sasvim druge prirode.
● Pravite li mušice i na koje najradije lovite?
- Izradu mušica sam takođe učio od svog pokojnog oca, a kasnije i od plejade vrhunskih mušičara sa naših prostora. Naročito volim da vezujem suve mušice jer, po mom mišljenju ovaj ribolov pruža najveći nivo zadovoljstva u mušičarenju. Osjećaj kada riba na površini pokupi vašu mušicu i vi to prvenstveno vizuelno doživite predstavlja nezaboravan trenutak.
● Najljepši trenuci u ribolovu?
- Izdvojio bih mog prvog lipljana iz kategorije 50+ cm, koji je uhvaćen u mušičarskom reviru na Tari u Kolašinu. Bila je to prelijepa ženka lipljana od 52 centimetra. Sjećam se da je to bio jedan od najhladnijih jesenjih dana. Toliko hladan da smo, moj drugar, Goran i ja ložili vatru pored rijeke da bi se ugrijali. Pred sam polazak kući moju nimfu ,,zakucala” je krupna riba. Pomislio sam da je potočara. Kada sam shvatio da je lipljan bio sam šokiran. Ubrzo sam uspio da savladam njen otpor, a Goran i ja smo vrištali od sreće kao mala djeca. Posle svega vratio sam ovu prelijepu ribu u vodu, nadajući se nekom ponovnom susretu.
● Gdje se danas nalazi ribolov u Crnoj Gori i da li ste poklonik režima ,,uhvati i pusti”?
- Ribolov u Crnoj Gori prije možemo nazvati krivolov nego ribolov. Mnogo ribolovaca se ne ponaša sportski, već krade ribu i koristi razna nedozvoljena sredstva i načine nanoseći neprocjenjivu štetu našim vodama. Moje ulove bez obzira na veličinu, uvijek vraćam nazad u rijeku tako da u potpunosti podržavam i sledim pokret ,,Uhvati i Pusti”. Dobar primjer za razvoj ribolova u Crnoj Gori mogu biti Fly fishing zone koje su veoma korisne, jer se u tim zonama sva ulovljena riba vraća natrag u vodu pa tako ima mnogo veće šanse da ostavi potomstvo nego u drugim djelovima rijeke koji su slabije zastićeni. One mogu biti putokaz kako treba da izgledaju sve naše vode, ako se samo ponašamo prema propisanim pravilima i poštujemo prirodu.
● Učesnik ste brojnih takmičenja...
- Do sada sam učestvovao na dva svjetska prvenstva: u Sloveniji 2012. godine i Bosni i Hercegovini 2015. Zatim dva evropska prvenstva održana u Bosni i Hercegovini 2010. godine i Slovačkoj 2013. Učesnik sam tri Kupa Jadransko-podunavskih zemalja u Sloveniji, Bosni i Crnoj Gori. Redovan sam učesnik mnoštva mušičarskih kupova i mitinga sa kojih imam dosta osvojenih različitih medalja i visokih plasmana. U nacionalnom prvenstvu se takmičim od njegovog osnivanja i redovan sam član reprezentacije Crne Gore. Sa klubom SRK ,,Kolašin” sam osvojio tri uzastopne ekipne titule Crne Gore, a ove godine sam osvojio i prvo mjesto u pojedinačnoj konkurenciji. Prethodno sam ima nekoliko srebrnih i bronzanih medalja kako u pojedinačnoj tako i ekipnoj konkurenciji.
● Koju svjetsku ribolovnu destinaciju bi rado posjetili?
- Volio bih da posjetim Aljasku i da lovim lososa. Priroda je prelijepa, a rijeke
su prepune ribe, mislim da je to dovoljan razlog?!
S.B.MURINO


Timski rad najbitniji

Konstantno ste godinama u vrhu ove sportsko-ribolovne discipline. Kako vam to uspijeva?
- Dosta treniram i trudim se da unaprijedim svoje tehnike pecanja. Takođe iza svakog dobrog rezultata krije se tim i timski rad. Moji drugovi iz ekipe i ja u prvi plan uvijek stavljamo klub ili reprezentaciju i borimo se za što bolji plasman naše ekipe. A kao rezultat našeg zajedničkog rada dolazi i dobar pojedinačni plasman. Ove godine drugari iz ekipe SRK ,,Kolašin”- Vlatko Peković i Nikola Trebješanin su odradili veliki posao kako za ekipu koja je takođe osvojila 1. mjesto na državnom prvenstvu, a samim tim zaslužni su i za moj dobar rezultat ove godine.